PROGRAM KONCERTA
Balada u h-molu S.171
Consolation br.3 u Des-duru S.172
Liebesträume br.3 S.541
Mefisto-valcer br.1 S.514
*****
Sonata u h-molu S.178
Franz (Ferenc) LISZT (Doborján, 1811. – Bayreuth, 1886.) pijanist, kompozitor, dirigent, muzički pisac, pedagog, pustolov, veliki ljubavnik, pa i redovnik – obožavan i proganjan, ostavio je iza sebe veliki opus pretežno klavirskih kompozicija (preko 1000 djela). Nezadovoljan dotadašnjim načinima korištenja klavira u svojim je kompozicijama, ali i svojim sviranjem, koristio klavir na dotad nezamisliv način. Nove tehnike sviranja, koje nije imao od koga naučiti, još je kao dječak, poznat kao le petit Litz, brusio po pariškim salonima da bi u relativno kratkoj karijeri koncertnog pijaniste (svega 12 godina) obišao Europu i postao legenda – najbolji i jedini pijanist svih vremena. Nakon niza ljubavnih afera o kojima je pričala cijela Europa, Liszt se zaredio u Rimu i posvetio podučavanju i komponovanju, kada nastaju neka od njegovih najboljih djela.
Jedno od njegovih najuzvišenijih djela je Sonata u h-molu S.178 koja se općenito smatra najvrednijim Lisztovim djelom i s vremenom se pretvorila u jedan od temeljnih testova pijanističkog umijeća. Nastala je 1852-1853. godine i posvećena je Robertu Schumannu. Richard Wagner, čuvši Sonatu u Londonu 1855. g., piše njezinu autoru: Sonata je prekrasna, veličanstvena, delikatna, duboka, plemenita i neusporediva − ona je uzvišena poput Tebe. Tek 1857. Hans von Bülow je javno praizveo Sonatu, na koncertu u Berlinu, nakon čega su kontroverzne kritike svojom šarolikošću ispunile cijeli tadašnji tisak. Ono što je Liszt kao kompozitor proveo na području simfonijske muzike, zamijenivši jednim stavom klasičnu višestavačnost, proveo je i u 760 taktova dugoj klavirskoj drami – Sonati u h-molu – inspirisanoj Goetheovim Faustom u kojoj preobraženje jednog te istog tematskog materijala stvara uvijek nove ugođaje kontrastiranjem epike, lirike i dramatike.
Snimak sa koncerta u Sarajevu (februar, 2014.)