PROGRAM KONCERTA
Frederic Chopin (1810.-1849.)
Nocturno u cis-molu op.posth.
Nocturno u c-molu op.48
4 Mazurke op.67
G-dur
g-mol
C-dur
a-mol
6 Etida op.10
C-dur
E-dur
cis-mol
Ges-dur
f-mol
c-mol
Valcer u As-duru op.69 br.1
Scherzo u b-molu op.31
Poloneza u As-duru op.53 Herojska
Frédéric Chopin (Żelazowa Wola, 1810. – Pariz, 1849.), poljski kompozitor, pjesnik klavira. Omiljeni kompozitor gotovo svih pijanista, pijanist koji je nevjerojatno dobro poznavao umijeće sviranja klavira, a posebno je vješto izvodio tihe tonove – pianissima, na što su mu mnogi zamjerili kako svira previše tiho. Sa dvadeset godina napušta svoju voljenu Poljsku ne znajući da je napušta zauvijek. Uz mnoga djela za klavir, napisao je i prekrasnu Sonatu za violončelo i klavir, te ciklus pjesama za glas i klavir.
Nocturna (noćne pjesme) su sneni komadi puni mjesečine i romantike te golemog emotivnog raspona, od jednostavne pjesme do potresne tragike. Chopin je pod imenom Mazurki objedinio stilizacije tri poljske narodne igre neparnog takta: vatreni, ritmički i riterski mazurek, sjetno osjećajni kujawiak, kao i veseli oberek. Svoje mazurke nije komponirao da bi bile plesne, ali zato je zadržao karakteristike tradicionalne poljske narodne igre. U njima prikazuje dušu Poljske, zemlju siromašnih farmera, pjevanje mazurki za vrijeme sjetve, žetve, tuge, slavlja i veselja.
Chopin je napisao 27 klavirskih Etida (po 12 u op.10 i op.25, te 3 etide koje se obilježavaju s op.posth.) čija problematika nije samo tehničke prirode. One su sinteza Chopinova nastojanja oko proširivanja granica klavirskog izraza. Po svojem bogatstvu melodičke, ritmičke i harmonijske invencije neke od njih pripadaju vrhuncima cjelokupnog Chopinovog stvaralaštva. Opus 10 je posvećen Franzu Lisztu, a opus 25 prvoj Lisztovoj supruzi, grofici Marie d'Agoult. Etida op.10 br.12 u c-molu, poznata i pod nazivom Revolucionarna, zahtjeva od pijaniste izuzetnu snagu i pokretljivost lijeve ruke. Prema tradiciji, ova etida potječe iz Chopinove improvizacije koju je svirao kada je 1831. godine u Stuttgartu primio vijest o padu Varšave. Chopin je u očaju tih dana zapisao u svoj dnevnik: „O, Bože, gdje si? Ako postojiš, zašto im se ne osvetiš? Zar više nisi umoran od ovih ruskih zločina? Ili si i Ti slučajno Rus?“
Chopinova Scherza su samostalne kompozicije kojima sadržaj ni izdaleka nije određen naslovom, jer u njima ima mnogo više ozbiljnosti i dramatičnosti, nego scherzoznosti. Chopin ih je stvorio ukupno četiri (u h-molu, u b-molu, u cis-molu i E-duru) i za njih bi se moglo reći: „To je Dostojevski u muzičkoj transpoziciji – veliko srce koje muči samo sebe.“
Posvećen grofici Adeli de Fürstenstein, izrazito virtuozni Scherzo u b-molu op.31 suočava nas s antitezom koja je spasila Chopina od fiksnih ideja i omogućila mu da svoje rastrzavanje izrazi kroz umjetnost. Za vrijeme svog dugog boravka u Beču, Chopin se pobunio protiv kraljeva valcera Straussa i Lannera, i komponovao svoje „kontra-valcere“ kako ih je sam nazvao.
Prelijepi Valcer u As-duru op.69 s podnaslovom „L'Adieux“ oproštajni je valcer kojeg je Chopin posvetio svojoj zaručnici Mariji Wodzinskoj. Početak Poloneze u As-duru op.53 stvara napetu psihozu rata: u trijumfu, zvuci marša pozivaju u boj; u srednjem dijelu kompozicije, konjski galop se miješa sa obespokojavajućim zvukom truba. Finale donosi pobjedničku himnu koja nema premca u klavirskoj literaturi.